Rab

DELEGACIJA GRADA RABA POSJETILA SAN MARINO,

RAB-SAN MARINO

Skupština općine Rab na 44. sjednici održanoj 18. listopada 1967. godine donijela je zaključak kojim se prihvaća prijedlog Savjeta za turizam za uspostavljanje daljnih veza i suradnje sa gradom San Marinom te priđe dogovoru za ostvarenje prijedloga bratimljenja između Grada San Marino i Raba. 22. lipnja 1968. godine potpisana je Povelja o bratimljenju između Grada San Marina i Općine Rab.

RAB-KOENIGSBRUNN

Odluka o uspostavi suradnje između Grada Raba i Grada Koenigsbrunna donijeta je na sjednici Gradskog vijeća održanoj 16. svibnja 1995, godine. Povelja o prijateljstvu i suradnji potpisana je 7. rujna 1996. godine.

GRAD RAB-OPĆINA SEŽANA

Odluka o uspostavljanju prijateljstva i suradnje između Grada Raba i Općine Sežana u Republici Sloveniji donijeta je na sjednici Gradskog vijeća održanoj 29. ožujka 2005. godine. Povelja o prijateljstvu i suradnji Grada Raba i Općine Sežana potpisana je na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Raba održanoj povodom Dana Grada Raba 9. svibnja 2005. godine.

Rab

GRADONAČELNIK

---

Gradonačelnik zastupa Grad i nositelj je izvršne vlasti Grada Raba.

Gradonačelnik Zdenko Antešić izabran je 29.12.2011. godine za zamjenika ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, te je temeljem članka 9. Zakona o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba ("Narodne novine" broj 109/07, 125/08, 24/11 i 150/11) zbog nespojivosti dužnosti gradonačelnika i člana Vlade RH, podnio ostavku na dužnost Gradonačelnika Grada Raba.

Od tog datuma dužnost Gradonačelnika obnaša zamjenica Gradonačelnika Grada Raba, prof. Rosanda Krstinić - Guščić, koja je sukladno članku 8. Zakona o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba i članka 40a) Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine" broj 33/01,60/01- vjerodostojno tumačenje, 129/05,109/07,125/08, 36/09 i 150/11), preuzela sve ovlasti Gradonačelnika.

Rab

Rab

Zemljopis

Otok Rab sa susjednim otočićima čini rapsku otočnu skupinu koja se, smještena na kvarnerskom prostoru, nalazi na izuzetno povoljnom geografsko-prometnom i geografsko-turističkom položaju u odnosu na europsko i domaće turističko tržište.

Otok Rab (Arbe) se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok, paralelno s kopnom podvelebitskog primorja.

Za otok su specifičane geomorfološke karakteristike koje čine grebeni i udoline koje se pružaju smjerom SZ-JI.

Podjela otoka Raba.

 

Najveća zračna dužina otoka Raba, od rta Gavranić do rta Sorinj, iznosi dvadeset i dva kilometra. Zahvaljujući svom nepravilnom obliku, širina je otoka različita. Tako je najuži na južnom dijelu od rta Krkland do zaseoka Perčinić u Barbatu 3 km, dok je najširi, i to 10 km, u svom sjevernom dijelu od rta Šilp u Loparu do rta Kristofor na sjeverozapadu otoka.

Povoljne mikroklimatske prilike karakterizira srednja godišnja temperatura od 14,9 °C te godišnja količina oborina od 1108,8 mm, što je karakteristika prijelazne klime između sredozemne i kontinentalne.

Prosječno godišnje trajanje sunca na otoku Rabu je 2417 sati.

Uz bogatstvo flore, na Rabu susrećamo i raznolik životinjski svijet, kako na kopnu, tako i u moru.

Grad Rab.

 

Na sjeverozapadnom dijelu otoka, uz duboku uvalu, smjestilo se naselje Supetarska Draga. Ime sela izvedeno je iz naziva samostana sv. Petra u Drazi. U sredini prostrane plodne doline tisuću pedeset i devete godine osnovana je benediktinska opatija sv. Petra u Drazi.

Barbat, najjužnije selo otoka, proteže se morskim pojasom duž Barbatskog kanala. Sudeći prema ostacima nekadašnjih građevina, na ovom su području postojala vrlo stara naselja. Na uzvišenju sv. Damijan vide se ostaci stare gradine i crkvice sv. Damijana, koja se spominje u XIV. stoljeću.

Ove ruševine potječu još iz doba grčkih naseobina i vrlo je vjerojatno da se radilo o grčkoj vojnoj koloniji osnovanoj u IV. stoljeća prije Krista. Pretpostavlja se da bi ruševine na brdu sv. Damijan mogle biti ostaci antičkog grada Ptolomejeve Kolente. U podnožju brda, kod zaselka Perčinić, za vrijeme oseke u moru se primjećuju ostaci zidina grada što su ga osnovali bjegunci sklanjajući se na Rab u bijegu pred Atilom.

Pri kraju uvale Eufemija, na maloj uzvisini uz more, smješten je samostan sv. Eufemije. Crkvica sv. Eufemije spominje se već u XIII. stoljeću i prema njoj je samostan dobio ime. U samostanu se čuva i jedna od najbogatijih starih knjižnica. U Kronici samostana bilježeni su svi važniji događaji u životu otoka Raba u posljednjih sedam stoljeća.

Rab

Rab
Podaci
Smještaj	Jadransko more
Koordinate	44°46′53″N 14°46′01″
Država	Hrvatska
Glavno naselje	Rab
Površina	86,115120 km²
Obalna crta	121,003 km
Broj stanovnika	9.480
Povijesna jezgra

Rab

POVIJEST

---

1. NEPISANA POVIJEST

Nešto od tragova najstarijeg doba u kojem je još kamen bio oruđe, oružje i oprema nalazimo sačuvane u Arheološkom muzeju u Zadru. To su ostaci nađeni na teritoriju sjeverne Dalmacije: kamene sjekire, strelice i noževi, čak i jedna ribarska udica nađena na Rabu. Inače, obala i otoci Jadranskog mora obavijeni su legendama, mitovima i pričama.

2. NAJSTARIJA POVIJEST, PRVI SPOMEN IMENA OTOKA I STANOVNIŠTVO

Prve pouzdanije podatke o najstarijoj povijesti nalazimo u starim grčkim putopisima i vodićima pomoraca. Skilaks Kariandonski (4. st. pr. Kr.) u svojim geografskim spisima pruža nam još kvalitetnije spoznaje o liburnskim otocima, pa tako i o Rabu. Nekoliko grčkih i rimskih geografa spominju u svojim geografskim spisima otok koji bi po svemu sudeći trebao biti Rab. U tim spisima Rab se spominje pod imenom Arba. Korijen tog imena dolazi najvjerojatnije od ilirskih liburna, najstarijih stanovnika Raba za koje povijest zna. Naime, na položaju današnjega grada Raba nalazilo se ilirsko-liburnsko predrimsko naselje kojeg su ilirski liburni nazvali Arba. Teško je utvrditi koliko je ime Arba staro ali javlja se najkasnije od početka željeznoga doba od kada su uglavnom poznati ostaci naselja, obzirom da ilirski liburni nisu gradili gradove i utvrde. Naime, liburnsko-ilirsko Arb, znači taman, mračan, zelen, pošumljen, stoga bi naziv Arba trebalo shvatiti kao toponim koji je imao značenje “Crni otok” vjerojatno zbog crnogoričnih šuma kojih je nekoć na otoku bilo mnogo. Od 1. st. po Kr. spominje se kod više grčkih i rimskih pisaca pod imenom Arba, Arva. U srednjovjekovnim latinskim ispravama nalazimo naziv Arbe, Arbia, Arbiana, Arbitana a najčešće Arbum.

U svom povijesnom razvoju Rab je izrazito zatvoren otok pa HRVATI na otok dolaze sporije i kasnije nego na druge otoke sjevernog Jadrana, zato nijedno naselje na Rabu nema hrvatski naziv, što je posljedica spore i kasne infiltracije hrvatskog življa na otok. Osim toga na Rabu nema ranijih glagoljskih spomenika a koji se javljaju na Krku i Cresu. Veći dio rapskih plemića (inače vrlo konzervativnih i zatvorenih te se u njihovu društvenu sredinu ulazilo vrlo teško) potjecao iz Venecije ili obližnjih talijanskih gradova: Galzigna, Spalatin, Zudenigo, Dominis, Cernotta, Nimira.

3. SUKOB LIBURNA S GRCIMA

Sukob Liburna i Grka počeo je već u 8. st. pr. Kr. Iako su se Liburni žestoko opirali, Grci su stalno nadirali sve dublje u po¬dručje Jadranskog mora. U povijesnim zapisima stoji da je godine 365. pr. Kr. došlo do žestokog pomorskog okršaja između Liburna i Grka negdje u blizini otoka Krka i Raba, i u toj su bici Liburni bili po drugi put potučeni. Grčki vođa Dionizije mlađi iskoristio je tu pobjedu i na sjevernojadranskim otocima sagradio više vojnih utvrđenja, koja je trebalo da onemoguće Liburnima ponovno preotimanje tog područja.

Pretpostavlja se da su ruševine Sv. Damjana, Kašteline u Kamporu i 'Punte zidine' u Loparu ostaci upravo tih vojnih logora i naseobina. Grčki se vojni logor i naseobina tada podiže i u ilirsko liburnskom naselju Arba. Čitav jedan vijek Grci su lako vladali Jadranom, no nakon sklapanja saveza između ilirskih Ardejaca – čija se država nalazila oko Skadarskog jezera - i Liburna, Grci su polako gubili prevlast na Jadranu, najprije na sjevernom dijelu pa onda prema jugu. Kad su se Ardejci namjeravali domoći i posljednjeg uporišta Grka, otoka Visa, Grci Višani su zatražili pomoć Rima i tako postali rimski saveznici.