Rab

POVIJEST

---

1. NEPISANA POVIJEST

Nešto od tragova najstarijeg doba u kojem je još kamen bio oruđe, oružje i oprema nalazimo sačuvane u Arheološkom muzeju u Zadru. To su ostaci nađeni na teritoriju sjeverne Dalmacije: kamene sjekire, strelice i noževi, čak i jedna ribarska udica nađena na Rabu. Inače, obala i otoci Jadranskog mora obavijeni su legendama, mitovima i pričama.

2. NAJSTARIJA POVIJEST, PRVI SPOMEN IMENA OTOKA I STANOVNIŠTVO

Prve pouzdanije podatke o najstarijoj povijesti nalazimo u starim grčkim putopisima i vodićima pomoraca. Skilaks Kariandonski (4. st. pr. Kr.) u svojim geografskim spisima pruža nam još kvalitetnije spoznaje o liburnskim otocima, pa tako i o Rabu. Nekoliko grčkih i rimskih geografa spominju u svojim geografskim spisima otok koji bi po svemu sudeći trebao biti Rab. U tim spisima Rab se spominje pod imenom Arba. Korijen tog imena dolazi najvjerojatnije od ilirskih liburna, najstarijih stanovnika Raba za koje povijest zna. Naime, na položaju današnjega grada Raba nalazilo se ilirsko-liburnsko predrimsko naselje kojeg su ilirski liburni nazvali Arba. Teško je utvrditi koliko je ime Arba staro ali javlja se najkasnije od početka željeznoga doba od kada su uglavnom poznati ostaci naselja, obzirom da ilirski liburni nisu gradili gradove i utvrde. Naime, liburnsko-ilirsko Arb, znači taman, mračan, zelen, pošumljen, stoga bi naziv Arba trebalo shvatiti kao toponim koji je imao značenje “Crni otok” vjerojatno zbog crnogoričnih šuma kojih je nekoć na otoku bilo mnogo. Od 1. st. po Kr. spominje se kod više grčkih i rimskih pisaca pod imenom Arba, Arva. U srednjovjekovnim latinskim ispravama nalazimo naziv Arbe, Arbia, Arbiana, Arbitana a najčešće Arbum.

U svom povijesnom razvoju Rab je izrazito zatvoren otok pa HRVATI na otok dolaze sporije i kasnije nego na druge otoke sjevernog Jadrana, zato nijedno naselje na Rabu nema hrvatski naziv, što je posljedica spore i kasne infiltracije hrvatskog življa na otok. Osim toga na Rabu nema ranijih glagoljskih spomenika a koji se javljaju na Krku i Cresu. Veći dio rapskih plemića (inače vrlo konzervativnih i zatvorenih te se u njihovu društvenu sredinu ulazilo vrlo teško) potjecao iz Venecije ili obližnjih talijanskih gradova: Galzigna, Spalatin, Zudenigo, Dominis, Cernotta, Nimira.

3. SUKOB LIBURNA S GRCIMA

Sukob Liburna i Grka počeo je već u 8. st. pr. Kr. Iako su se Liburni žestoko opirali, Grci su stalno nadirali sve dublje u po¬dručje Jadranskog mora. U povijesnim zapisima stoji da je godine 365. pr. Kr. došlo do žestokog pomorskog okršaja između Liburna i Grka negdje u blizini otoka Krka i Raba, i u toj su bici Liburni bili po drugi put potučeni. Grčki vođa Dionizije mlađi iskoristio je tu pobjedu i na sjevernojadranskim otocima sagradio više vojnih utvrđenja, koja je trebalo da onemoguće Liburnima ponovno preotimanje tog područja.

Pretpostavlja se da su ruševine Sv. Damjana, Kašteline u Kamporu i 'Punte zidine' u Loparu ostaci upravo tih vojnih logora i naseobina. Grčki se vojni logor i naseobina tada podiže i u ilirsko liburnskom naselju Arba. Čitav jedan vijek Grci su lako vladali Jadranom, no nakon sklapanja saveza između ilirskih Ardejaca – čija se država nalazila oko Skadarskog jezera - i Liburna, Grci su polako gubili prevlast na Jadranu, najprije na sjevernom dijelu pa onda prema jugu. Kad su se Ardejci namjeravali domoći i posljednjeg uporišta Grka, otoka Visa, Grci Višani su zatražili pomoć Rima i tako postali rimski saveznici.